...mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali...

16.12.2008., utorak

...nekako mi se vračalo...

da dragi svijete kompjuterskih ovisnika osakaćenog vida i lišenih sviježeg zraka radi zvuka ventilatora koji odzvanja po cijeloj vašoj sobi...smajlitchow is back :)

- 20:14 - čillin for lajff (0) - wota gud lajf it izz - #

01.04.2008., utorak

alpe adrija..slatka sjecanja gorkog okusa :)

kao sto rekoh, uskoro cu napisat nesto novo, pa evo, da prvi put u zivotu odrzim to obecanje...dakle sretan

ajmo prvo vas neuke i nadobudne upoznat sa naslovom
alpe adria = medjudrzavno natjecanje u disciplinama (aka predmetima) biologija, kemija, fotografija, matematika, fizika, grafika, i naravno sportovima sah, nogomet, odbojka i atletika...mislim da je to to, izvinjavam se ako sam nesh izostavila...uostalom, kao da je bitno

i sad se sigurno svi pitate kako i zasto se sjetila pisat o necemu sha je proslo pred mjesec-dva...e pa, nagla i nazovimo pozitivna inspiracija mi je odsla naprosto sama od sebe i u obliku ravnateljice nam chasne kojoj je palo na pamet ovjekovjecit nashe (njene) dozivljaje s tog nazovimo natjecanja... dakle, da vas upoznam sa pozitivnom inspiracijom, skriva se u obliku zabadanja 200 tisuca slika na istroseni skolski pano sa tupim iglicama...da, vrlo VRLO nezaboravan osjecaj...za prste...pff
uglavnom, sada razmisljam ja, kada vec njena verzija visi tamo supljikava, izbodena i fejk, da napisem svoja osobna iskustva o tom natjecanju u Udinama... sretan

sve je pocelo...pa...rano rano ujutro, bar za nas koji volimo spavati do kasno poslije podne... i tako, uputila se druzina pospanih i manje pospanih gimnazijalaca na put ka udinama i tu pocinje nasa avantura, do sad smo spavali naravno...
dakle, dolazak na slovensku granicu
hmm, kao prvo, pitamo se zasto slovenija uopce ima granicu kada joj to samo oduzima nadasve mali teritorij :)
al necu sada pljuvat po susjedima...dakle, to je bio prvi izlaz iz autobusa, svi van, pa unutra u neku zgradu pa dobit pecate i sl, pa van, pa se ukrcajte i idemo dalje...tu odmah dolazimo do talijanske granice jer mislim da se voznju kroz sloveniju pamti po tome kako je nas mladi kolega stanch (mentor benda) zapoceo svirati neku pjesmu, sada u italiji smo radi zaustavljanja i push/pish pauze morali prekinut na pol te pjesme :)
i tako dolazimo do pish/push pauze... izletimo svi van, neki punih mjehura, neki praznih zeludaca i svako obavi svoje, i tako sjedimo ja i nicole na nekim stepkama i ispred nas parkiran auto frontalno (kome nije jasno...ko vas shisha) i zena onako samo stoji kraj njega dok muz dolazi sa 2 mala espressa, ja naravno kao konobar sa dugom praksom krenem se sprdat ... wink

ja: vidi vidi...siiii, due espreeesssssi pregooo...
nicole me bubne laktom
ja: ma siii , srk srk, nedamo vam napojnice...i ciaaaoooo...
nicole me bubne drugi put...
ja: ma sha sad..pa tako stoje stvari...
nicole pokaze tablice frontalno okrenutog auta...
ja: pa kolke su shanse da ja u italiji naletim sprdat neke Varazdince??!!
ljudi me naravno malo blijedo gledaju al nek, sta da im kazem... party

i cujem ja negdje odozada krestanje profesora i moram priznat da mi je prvi put bilo drago da me zovu tako glasno...da, zasto su nas zvali...dakle, nasha najdraza profesorica i ravnateljica se dokopala novog digitalnog fotoaparata i bila vrlo ocarana njime tako da smo bili uglavnom prisiljeni stajat i smjeskat se onako, kako da to kratko kazem, glumit budale i pozirat da bi sada nashe prikaze visile na skolskom panou onako brizne izbodene....
al nema veze, bar me spasila od potencijonalno ljutih sudrzavljanina
i tako nasha se push/pish/photo session pauza blizila kraju, ukrcali smo se na bas opskrbljeni kindar proizvodima i ja i moja djeta koja naravno pocinje od sutra smo se ugodno smjestili i cekali dolazak u Udine
i naravno, svi znamo onu, ko ceka doceka i stigosmo mi do hotela/benzinske, ko je bio znat ce...i dodjele nam sobe, kao prvo, prijesci na kljucevima su imali po pol tone tako da nisi bas mogao komotno baratati njime iz razloga osobne sigurnosti, jer poznato je da kada se s necim igramo to odleti do necije glave, sada, postojala bi mogucnost da nas strefi u glavu i ne dignemo se iducih 10ak min ili da nekog drugog pogodimo pa nas taj neko zabije pa se opet ne ustajemo iducih 10ak minuta... al koda je bitno...dakle, odemo mi do tih soba za koje je bilo prilicno ocekivano da ce biti rupe od soba...a kad ono, prvo ugodno iznenadjenje, sobe su bile divne, sa prilozenim raznim stvarima, no o tome malo kasnije...
dakle, prvi susret sa mali problemima se pojavio kada smo onako pune intuzijazma izletile iz sobe sa planom da istrazimo katove hotela i razradimo taktiku i onako, veselo odskakucemo van na hodnik, i skuzimo da iz svih soba vire zbunjeni i tihi austrijanci, i odustanjemo od pomisli i plana pretrazivanja hotela, odlucimo se malo vratit u sobu i odmorit i sada scena, nicole dolazi optimisticno do vrata, poteze kvaku...nista, poteze malo jace...onako ljuto opasni pogled prema meni i drekne : JAAAAAAN!!!... naravno, kljuc onako unutra u sobi ceka i smije nam se iza automatski zakljucanih vrata, tako da nam je prvih 5 min u hotelu proslo tako da je ona pokusavala slozit recenicu koju je kasnije postavila cistacici da nas zena pusti unutra jer ipak, hrvatsko je hrvatsko...i tako, kada smo se konacno nasli opet unutar sobe, samo smo se zavalili na krevet i poceli otkrivati vec prije spomenute drazi... zubo

kao prvo i najbitnije, imali smo radio.,..sa 4 stanice od kojih 3 ne rade, al ipak smo ga imali, do njega je bio daljinski aka pilot (vrkic car) koji je naravno bio vezan...hm,hm, dobijam neki osjecaj da nam ne vjeruju, imali smo tv koji je naravno na talijanskom tako da je meni znacio isto koliko i samo slika koja se krece, naime moj talijanski je na razini -1 i samim time to mi je ljepo uveselilo boravak u Udinama... i tako, odusevljeni i optimiticni zaletismo se na natjecanja, i sada nemogu opisivat tudje dozivljaje, al moji i sanndrini se gotovo poklapaju s obzirom da smo bile obe iz kategorije fotografije, naimeme, tema natjecanja je bila ulice, obluci, ceste Udina,
sada, pri nasem polasku dobili smo majice sa logotima svih skola sudionika i otpraceni smo na pocetak natjecanja sa nekim nama nadredjenim mentorima, dakle, rekli su nam da ce nas podjelit u grupe, sto meni NIKAKO nije odgovaralo jer bi to znacilo neko vrijeme nabadati englesko talijanski sa talijanima i samim time meni je bila vise manje nocna mora tako da sam se prilicno obradovala sha smo nas 15ak optimista krenuli svi skupa predvodjeni vishe manje zbunjenim talijanima, al neka, dok je uz mene hrvatski jezik, ja sam sretna...i tako dosetali se mi do nekog tamo trga i sada, krenuli nas djelit, to se zove peh za mene, i zavrsim u grupi sa austrijankom koja spreha njemacki, talijankom koja govori engleski kao ja talijanski tako da se nasa komunikacija svodila uglavnom na si, yes, no, najn i aha, oke...da, vrlo zanimljivih 3 sata shetnje gradom i slikanja podova, da se bar mozes osjecat kao neki turist, al koji normalni turist shece gradom koji je zaista predivan i slika POD!!!! zijev

oke, sve u svemu bila je to ljepa shetnja po cijelom gradu, uzduz i popreko pa opet uzduz nazad do skole iz koje smo krenuli pa opet popreko do hotela jer smo zavrsli ranije nego ostali...

prva vecer je podrazumjevala nastup i natjecanje benda i bilo je super, naravno STANC rulz i bili smo najbolji, al razne peripetije oko glasanja su nas smijestile na 4. mjesto...ma nema veze, provod je bio super, genijalan i profe su densale s nama i disko je bio bezvremensko svevremenski sa onim optimisticnim svjetlima koja su nas oprala vise nego ledeni caj za koji smo dobili kupone...al dobro, zabava zakon, i nazad u hotel...
i sada, dolazak u hotel je podrazumjevao razmisljanje o vrstama cuge i takticki najpogodnijim sobama gdje bi mogli imati vrhunski nezaboravni provod..
i tako nekako bijashe, nasli smo talijanski ducancic, nakupovali hajnikena, vina, kole, nista zestoko, ipak je bilo i sportasa pa da ne pretjeramo...
i sada svercanje je podrazumjevalo prolazak kroz ralje profesora i dolazak do cilja kao ninja kornjaca kojoj u oklopu zvekecu limenke i uspjesmo, ali sada, mi smo naravno zaboravili na onaj dio odredjivanja takticki najpovoljnije pozicije i tako smo uletili u sobu kojoj se preko puta nalazila soba sa jednim profesorima, bocno su bili drugi proofe, a s drugog boka, pogodite ko...treci par profesora, i tako smo mi optimisticno zapoceli festicu tamo i eto ti prve patrole, mi na vrijeme nagurali vrecice u ormare i sl. i proslo vise manje glatko sa blagim upozorenjem da smo preglasni
al dobro, kao izbjegli smo to, ni 5 ni 6 nego vadi cugu na stol i deri, kad eto ti jos jedna patrola, nismo stigli reci a, a nase pivice i vinca su zavrsila u raljama profesora i tu negdje je atmosfera otisla malo prema dole, al reko dobro, ostali smo onako presahli, ishusheni i dehidrirani u sobi medju tri para profesora, jos su nam samo ostale zanimljive teorije vrkica i umirali smo od smijeha, kada eto ti trece patrole, TISSSSIIINAAA!!!!
i tako smo se nadobudno i pokislo vratili u svoju sobu, ali nakon pola sata, vec se dimilo ispod dimnog alarma i cugao prosvercani bambus i eto, atmosfera u porastu do 5 ujutro kada smo odlucili zakrmiti, neki u ormaru, 4-5 na krevetu i tako to, al dobro...to je bila ta vecer u Udinama...ako ste citajuci dosli do tu, svaka vam cast...

i sada...dan D aka dan 2. aka dan drugi sretan

opet natjecanja, krepani, ne da smo se jedva jedvice digli ujutro nego nismo znali di nam je dupe di glava doke nismo opet morali prohodati pola grada slikajuci trotoare i crte po podovima i kockice po podovima i slicno....sve u svemu doh...nebitno...onda smo jeli sta smo stigli u nekoj kantini, krepani od umora i natovljeni ko slavonske purice uspjeli smo pljeskati primljenim priznanjima i polako se pomalo razocarani rezultatom i ispunjeni iskustvom i zadovoljstvom i naravno pastom, jer to jednostavno nebi bila italija da u svakom obroku nismo dobili pastu

naravno povratak je za neke od nas znacio spavanje od 2 dana, za neke je znacio izlazak, a za mene povratak u zemlju u kojoj niko ne spreha talijanski

i tako smo se ludo i nezaboravno proveli uz jos mnostvo seciranja, dogadjaja, doza smijeha i svega i svacega pa da ne duljim i skratim pricu i ako ste bili dosta pametni da prvo procitate kraj
evo
bilo je super kul i urbano, ludo i nezaboravno, glasno i jos malo ludo, pa nadam ste da ste zadovoljni izvjestajem, slike mozete viditi izbockane na izlizanom skolskom panou zato pozdraf... zujo

- 21:15 - čillin for lajff (12) - wota gud lajf it izz - #

25.03.2008., utorak

skolovanje br.2

da,da, znam ,uljenila sam se ko zadnje malo prase, al zato opet imam nekakvog materijala za pisati..zato pocnimo

neznma dali ste svjesni, ali vecina nas mladih nadobudnih, sexi kul i urbanih djecaka i djecakica ide ili namjerava ili zeli ici u autoskolu, sada da ja malo predocim taj interesantan sistem skolovanja koje nam je svima potrebno u zivotu :)

dakle, za one neupucene i bezvoljne poput mene, krenete u tu skolu ful optimisticno, u glavi vam je slika samo vas u autu kako se bez beda vozikate od kuce do trgovine i tako to, i vec krizate bus onako cvenom krestavom linijom, nema bakula, nema dizanja, nema voznje u smrdljivom ambijentu...da, sve je to tako lijepo zar ne....e paaaa, pocnu vam predavanja, i jedan interesantan covac vam pocne pricati o tome cime je cesta prekrivena, kako se zove koji dio ceste jer je to nesto sto cete DEFINITIVNO svakodnevno koristit... da, nema sta, sa ponosom mogu reci da prvih 9 sati predavanja meni je znacilo skola poslije skole, a svi znamo sta je to, da, tiranija, a najveci problem je sta su grupe u kojima slusate predavanja tako male da ako i pomislite zahrkat taj jedinstveni covac vas vidi i onda vas gleda ruzno od tog sata na dalje... (nije da znam iz osobnog iskustva...neeee),onda krenu objasnjavanja o znakovima, i sada covac pita sta znaci ovaj znak (napisano 60 na znaku) i mi svi gledamo, sta je ovo neka sprdanici il sta?, i oto vam znaci da cete iducih par dana primjecivati svaki znak koji vam se nadje na putu i shvatiti da je to u principu takva glupost, al nema veze... i dobro, sa mukom i zelenkastom bojom na licu zavrsite sa slusanjem tih predavanja i slijedi ispit...dakle em sta za njega iskesiras 200tinjak kuna em sto moras ustat ujutro i doc dole pisat, naravno, nesmijes falit, i kada pogledas taj ispit shvatis da je na njemu gradivo 90% sa zadnja 2 sata predavanja i dodje ti da se ugrizes za dupe...
al dobro, vecina nas prodje na tom eliminacijskom sredstvu i IDEMO DALJE (ovo nije nikakva politicka propaganda)
dakle, sada imate predavanja koja vecina odslusa paralelno s teorijom sto vam dan ucini ili tolko gadnim da pomislite da ne zelite vozit il se tako vezete za mobitel da je to nemoguce, da malo pojasnim situaciju vama nadobudnima koji jos niste iskusili chari autoskole
dakle predavanja o prvoj pomoci krenu nekako ovako
predavac: ajmo, ko od vas zna kada je covjek mrtav mrtav a kada se to samo pricinja

onda svi onako mutavo ostanu gledati...pa reko, ovo ce biti tako brutalno a tako zanimljivo, dok zena ne pocne davati umjetno disanje nevidljivom covjeku, masazu srca stolu ispred vas ili dok vas ne zamota kao zombija u marame i flastere i gaze da budete primjer drugima :)
al ajde, uz odredjenu dozu smijeha koji sam nastojala sakrit jer ipak nije bas smijesno govoriti o amputiranim rukama, ali probajte se vi ne smijat kada zena stavi saku u plasticnu vrecicu i kaze ovo je amputirana shaka i mase prstima u toj vrecici, wellcome to the adams family... :))
u biti, dok se ja param od smijeha dok zena govori o otvvorenim ranama onako hladnokrvno kao da je to svakodnevna pojava, milijun puta je spomenula da ako imamo priliku uvjek zovemo hitnu nego krenemo pomagat... to bi bio razlog zasto uvjek nosim mobitel sa sobom :)) ajde, bar jedan od razloga, a vrlo zanimljiva stvar da ako vidite smrskani auto na cesti i krenete pomoc i sjebete se, umjesto pomoci ili za vrijeme pomoci nesto slomite covjeku, on vas moze tuzit, ako ne pomognete opet vas mogu tuzit :))
i nakon mjesec dva sto se rijesite tih nadavse zanimljivih ispita onda cekate tjedan dva. mislite kako je sve gotovo, ptice pjevaju na granama i sunce sija...e pa... da
ko ceka doceka, ja osobno u auto nisam sjela na mjesto vozaca prije nego sam dosla pred mog spaljenog instruktora tako da se prvi sat voznje svede na ...ovo je volan, ovo je gas, ovo je kocnica, ovo je mjenjac, i onako, upalite tu makinu, za vas koji jeste i za vas koji niste vozili, to je onako, zbunjen osjecaj, nisam sigurna je li auto vozio mene ili ja njega, al reko dobro, kaze instruktor nakon 20 min ajmo mi na cestu, vidim ja da tebi to ide, mene skoro strefi fras, al reko dobro, ajmo na cestu :))
i dobro, sada nakon 20 sati, i da napomenem, neizmjerno skupih sati (racunajte da svakih 45 min voznje kosta oko 230 kn) vec ne da ti je puna kapa svega jer voznja sa instruktorom zahtjeva duplu koncentraciju nego inace, i s time da se uglavnom slepate 60 na sat, i morate varati ili mu skretati paznju da malo ubrzate, znam da ce voznja pred ispitivacem traziti 10 puta vecu konc. :))

al dobro, dosta o ozbiljnim temama, samo da zazelim veseli uskrs svima sa malim zakasnjenjem, pazite da vas ne naguzi uskrsni zeko :)

evo par dokaza kako je uskrs zaista praznik muke i patnje
a) jedete toliko shunke da ste prisiljeni otkopcati hlace i zavaliti se na krevet i tako lezati pola sata, straaasno, to se gotovo moze mjeriti sa nosenjem kriza teskog 200tinjak kila

b) vasi ukucani jedu tolko jaja da dolazi do svakakvih miomirisa koje niko ne ne priznaje :))
e to su vec patnje

c) ima toliko cokolade i slatkisa u vasem vidokrugu da jednostavno MORATE unistit to :) i zrtvujete svoju kilazu za dobrobit cokolade , da se nebi pokvarila

d) jednostavno ste prisiljeni spavati do poslijepodnevnih sati jer vas prijasnje muke toliko izmore da se jaaaadni nemozemo ustati...bar ne do 13-14

da, znamo da je nas zivot neizmjerno tezak, zato svima vama patnicima zelim blagoslovljen uskrs i laksi zivot :)) znam kako vam je tesko ;)

sada ubrzo cu napisat nesto novo obecajem, ali sada zurim na voznju :)))

- 08:06 - čillin for lajff (1) - wota gud lajf it izz - #

17.02.2008., nedjelja

o svemu i svak :))

pa, sve vise ljudi me pitalo kad cu napisat nnesto novo...a evo, posto mi je podosta dosadno i neda mi se ucit idem malo pisat

a o cemu da pisem dovraga??!!!

ajme, pa da...mwahahah

sad nedavno, odredjeno, 14.2 se odvijao meni NAAAAJdrazi blagdan, praznik, dan za shopping...nazovite kako ocete
hodam ja cestom, slusalice na usima, dere bjuticentar citiram par stihova pjesme ''valentinovo, dan zaljubljenih budala, ma ko jos u ljubav vjeruje, ma ko jos u ljubav vjeruje, ma kakve su to pizdarije...''
zvuci poznato, sad nek mi neko kaze da mu takve ili vrlo slicne misli nisu prosle kroz glavu na bar jedno famozno valentinovo..
da, vratimo se mom famoznom valentinovu...
idem ja tako, gledam u pod, primjetim malo srce na podu, onako, crveno i prhko, neznam od cega, kako lijepo, i ZGAZIM ga kolko sam duga i siroka i kolki mi je broj noge, svom snagom... neki penzici gledaju koi kurac je meni, al ko ih shisha, jedno srce manje...otplahutam do kafica, sve nesto rozo, crveno, svi hodaju s nekim ruzama, na putu do kafica me napadnu 3 prodavacice da kupim plisano srce....da, kako da ne... nabi si to plisano srce da ne kazem di.. :)) bit cemo pristojni...

dan prije razgovarala sam s prijateljima...oni znaju za moje misljenje o tom komercijalno-rozom danu i sad
prvi frend
on: ma kupit cu ti ja nesto, boca pelina, to ti je to...
ja: da, a to sta ja nevolim pelin i ti ces popit cijelu bocu nema apsolutno NIKAKVE veze s tim??!!
on: ma na pamet mi nije palo.... :))
ja: pushi camac

drugi frend
on: htio sam ti kupit nesto kao tvoje srce, al nije bilo crnih kaktusa na prodaju...neki drugi dan...
ja: pa, preporucam da bude bez bodlji...
on: ??!
ja: manje ce bolit kad te pogodim s njim... :)

da, sve u svemu, ovaj put sam se nekako uspijela i izvuc s tim supskim danom, naime meni je bilo polaganje iz prve pomoci bas na taj usrani dan...

i ja onako optimisticno, naravno provjerim sto i jedan put dal sam uzela osobnu, dodjem tamo i shvatim da nemam knjizicu kandidata... ono...da...hmm...

pripremam se za masovno ulizivanje i rektalno planinarenje uzbrdo doktorici da me pusti bez toga da polazem...
i da, uspjem, i to na racum shugavog valentinova jer je zena bila ful dobre volje :)) legenda
a eto...

naravno, dar NISAM dobila jer nema od koga..

al primjerice... zasto nije fora kupit nekome ko ti se svidja nesto bilo koji drugi dan...nego kad ti to kalendar naredi metkom u celo? nemam nista protiv, samo vi trosite pare na rozo crvene pizdarije... ja ne namjeravam...

i na koncu svega, bolnica je isto nasla iskoristit taj dan da se napije svijeze krvi...i to doslovno
naime, oni su valentinovo iskoristili da bi punoljetnim i zdravim maturantima iscijedili 450mll krvi i besplatno obnovili zalihe...
ajde, necu reci besplatno, svaka im cast, platili su pizzu i pivo i dali kondome...iako moram priznat da ne kuzim to s kondomima...jer naime, nakon davanja krvi nesmije se nista aktivno radit 24 sata...pa je valjda njihov slogan ili JEBITE SE PASIVNO ili JESMO VAS SJEBALI SAD SE NEMOZETE JEBAT ...a carevi... to je za mene lijepo...sta ce bit...sad je tradicija na valentinovo dat krv, za 10 godina ce bit, ajmo bubreg, eventualno dio jetre...
jos malo pa se neca davat plisana srca...ono...kad vec imam lijevu i desnu klijetku, na tebi jedna...

da, valentinovo je komercijalizirani blagdan od strane amera kao i bozic koi se protegnuo na 3 mjeseca trajanja, uskrs, bas me zanima kolko ce on trajat, za par godina i valentinovo bi moglo bit ono...2-3 dana...pa tjedan, pa mjesec i takoo...

e ljudi evo jedne dobre vijesti... JA naime pocinjem vozit za par dana, pa ce one zalihe krvi od valentinova dobro doc.. :))
nisam rekla da je vijest dobra za vas...smatram da bi te se trebali klonit ceste nareednih par tjedana, mjeseci, godina...

znam da trazim previse od vas...al molim lijepo da vi koji ste nadobudno dosli do ovdje ostavite komentar jer stvarno razmisljam o gashenju bloga, cini mi se da ga niko ne cita :((

idemo dalje, ljudi su snaga (da, robovi) hah

inace evo, znam da se neka misljenja nece slozit samnom, al vrijeme je da se izjasnim za maturalnu zabavu... :))

jedna vecer na koju bacis para i para i para za 10 subota cuganja i prvu godinu na faksu se blizi
ja naime josh smatram da glumiti amere i furat se na taj glamur i nije neka fora al nek... idem i ja, ne ti ne, zasto ne, zato jer ne
evo sta ja vidim korisno u cijeloj toj fush ameri wannabe partiju
dakle, opatija ko opatija je jednom rijecju izgnjilila, dakle, imamo par kafica koi rade do pol noci i onda marsh van opijat se na buru...
a sad je doslo doba godine kada svaka subota sa sobom nosi i jedan ili vishe aftera na koje mozes uc sa malo dubljim dekolteom il dobrim nogama bez placanja, iskakat se na podiju ko ufurana tehno vjeverica na halucinogenim drogama, odjebat par nadobudnih nezrelih mulaca koi su ufurani do bola, lomit boce i case a da nemoras cistit, i bit pocascen cugom tu i tamo...

pa mora se priznat da ne proizlazi samo lose iz svega toga :)) veeelika prednost je sta mozes unutra uc zabijen ko zadnji majmun a izadjes trijezan, znojan na hladan vjetar, blaga upala pluca koja ti opravda tjedan dana izbivanja iz skole...ma zakoooooon

sta jos nisam obradila...eem...da

da malo obratim paznju na nasu opatiju...hell yea
dakle, nas dragi gradonacelnik je mudro i nadasve nadobudno odlucio i zakljucio da je bolje da se u opatiji otvore neki ducani poput kelvin klajna, lakosta, benetona...ne benetona, to je prejeftino... ne kuzim bas moram priznat, ovdasnje stanovnistvo nema para da u tim ducanima kupi par carapa a da ne digne kredit...
i sad da ne zaboravim dobru staru ljetnu pozornicu...
da, buduci kongresni centar...pa sjetite se mao, dosta para digne ta ljetna pozornica po ljeti i po zimi...koncerti, filmovi...sve nesto..
a sada koi kurac ce nama kongresni centar, ne da nece donosit zaradu vec ce jebeno crpit fondove dok ovi imaju di grijat guzice i pobjec od doma da im zena ne zanovjeta, naspavat se i pit kave i slicne pizdarije....

al neka, recimo da prodjemo i preko toga, dolazimo do mogucnosti izlaska...zasto se staro kino nemoze otvorit i obnovit... mislim, samo se vi cudite zasto djeca u parkovima puse i piju, od kud tolko mononukleoze i slicno...
pa jebo te, zatvorili nam osmicu, otvorili ono smece koje je prazno 90% vremena, sve drugo radi do 00.00 kada ja tek krecem van...ma daj ajde

i jedan kratki osvrt na nas divni autotrolej... nikad nebi pogodili sta, karte su POSKUPILE...ok, razumjem situaciju..poskupi nafta, poskupe karte, al za moje famozno brdo na kojem zivim gdje se moram dogovarat za kavu 2 dana prije jer su autobusi tako fakin cesti, dakle, nafta se ni ne trosi, a nama je cijena voznje 230 kuna...ma nabijte si ... ne, necu psovat...

ljudi moji, sad je korizma co ;)
ko se necega odreko, molim vas da mi kaze jer ja sam bez ideje

znam za neke ljude primjerice marina se odrekla kave,
nedostatak: izgleda ko zadnji zombi i jedvahodajuce blijedo pospano stvorenje
prednost: vise para za pikado

brat se odreko slatkisa i cokolade
nedostatak: stara nece radit kolace
prednost: svaka cokolada i keksi u uci su MOJIII

jedan se odreko psovanja
nedostatak: nije mi se gust svadjat s njim
prednost: puno puno manje prica

neko se odreko alkohola
nedostatak: pamti sta mi sve radimo kad smo naliveni tim opojnim serumom
prednost: mogu ga gustirat i pazi da ne upadnemo u more i slicno

cega ste se vi odrekli??
sve u svemu ljudi..dajte ostavite komentare da vidim dal ko cita ovo... :((
ae pozdrav
sretno vam valentinovo
sretan vam zivot kad ja krenem vozit
sretno s izlascima
sretno s korizmom

sam spomenula da mrzim rijec sretno :)))

- 12:32 - čillin for lajff (19) - wota gud lajf it izz - #

<< Arhiva >>